Kada govorimo o toplinskoj izolaciji stakla, obično pomislimo na njegovu toplinsku propusnost (Ug) koja se kreće između 1,0 W/m2K i 1,4 W/m2K kod dvostrukih ostakljenja te između 0,5 W/m2K i 0,8 W/m2K kod trostrukih ostakljenja, o čemu smo već pisali u jednoj od prethodnih objava. Osim Ug postoji još jedno važno svojstvo izolacijskog stakla koje može imati još veći utjecaj na unutarnje klimatske uvjete – prolazak solarne energije koja se u Europi obično izražava posebnim koeficijentom nazvanim solarni faktor ili g-vrijednost. U Sjedinjenim Američkim Državama obično se koristi pojam koeficijent povećanja solarne topline ili SHGC (Solar Heat Gain Coefficient).

G-vrijednost sastoji se od energije koja se prenosi izravno putem izolacijskog stakla (g) i energije koju staklo apsorbira i sekundarno emitira (qi). G-vrijednost od 1,0 predstavlja 100 % sunčeve energije koja prolazi kroz izolacijsko staklo, a g-vrijednost od 0 znači da sunčeva energija kroz staklo ne prolazi. Ravno staklo visoke čistoće može doseći g-vrijednost do 0,91, dok 4 mm standardno ravno staklo bez premaza ima g-vrijednost od 0,87; 6 mm ima 0,85. Ravno staklo od 4 mm sa standardnim niskoemisijskim premazom (označeno u ovom članku kao 🙂 ima g-vrijednost od 0,66, dvostruko ostakljenje s takvim premazom (4/16Ar/:4, Ug = 1,1 W/m2K) 0,64 i trostruko ostakljenje (4:/18Ar/4/18Ar/:4, Ug = 0,5 W/m2K) 0,53.

Prikaz prelaženja sunčane energije sastavljen od energije koja prolazi izravno (g) i energije koju apsorbira staklo i sekundarno se emitira (qi) (http://www.glassadvisor.com/scanner)

Zbog zahtjeva za sve većom toplinskom učinkovitosti zgrada u srednjoj i sjevernoj Europi (pasivne, gotovo nulte energije i plus energetske kuće), staklo s povećanom g-vrijednošću često se ugrađuje na južnoj i istočnoj strani zgrada, s ciljem maksimalnog korištenja sunčeve energije u zimskim mjesecima. U tu se svrhu na stakla nanosi poseban niskoemisijski premaz (u ovom članku označen kao ::) što rezultira g-vrijednošću jednostrukog ravnog stakla od 0,77 (4::), dvostrukog ostakljenja s g-vrijednošću od 0,73 (4/16Ar/:4) i g-vrijednošću trostrukog ostakljenja od 0,62 (4::/18Ar/4/18Ar/::4). Važno je napomenuti da se s povećanjem g-vrijednosti povećava i Ug kao što je prikazano na grafikonu. U ovom su slučaju dobici sunčeve energije zimi veći što posljedično utječe na intenzivnije zagrijavanje unutarnjih prostora i niže troškove grijanja. S druge strane, to može uzrokovati ozbiljan problem pregrijavanja u ljetnim mjesecima i stoga je nužna upotreba vanjskih sjenila.

G-vrijednost i Ug različitih jednostrukih, dvostrukih i trostrukih izolacijskih stakala izračunate softverom SILVERSTAR glaCE

Na toplijim lokacijama (npr. u Kaliforniji, na južnim obalama Europe, na Bliskom istoku i sl.) klimatski su uvjeti potpuno drugačiji nego npr. u srednjoj i sjevernoj Europi, pa ima smisla koristiti izolacijska stakla s nižim g-vrijednostima jer želimo smanjiti prolazak sunčane energije i na taj način spriječiti obilno zagrijavanje unutarnjih prostora. U takvim su slučajevima primjenjive g-vrijednosti čak do 0,20. Određeno standardno dvostruko ostakljenje (6;/16Ar/4) sa selektivnim premazom 1 (označeno u ovom članku kao 😉 koje je pogodno, na primjer, za južnu francusku obalnu regiju ima g-vrijednost od 0,34, a smisleno je ugraditi ostakljenje sa još boljim selektivnim premazom u vrućoj Kaliforniji (označeno u ovom članku kao ;;) s g-vrijednošću od 0,22. Suprotno situaciji u kojoj povećavamo g-vrijednost, u ovom se slučaju vrijednost Ug-a u nekim slučajevima čak i smanjuje, kao što je prikazano na grafikonu.

Kao što je predstavljeno u članku, g-vrijednost toplinskog izolacijskog stakla važno je svojstvo koje se mora uzeti u obzir prilikom ugradnje prozora u različitim regijama, pa čak i na različitim stranama zgrada kako bi se osigurala optimalna kombinacija izolacije i sunčeve energije te spriječilo intenzivno pregrijavanje unutarnjih prostora.